Znamo li se koristiti preobilnim duhovnim blagom oprosta, što nam ga nudi Crkva za naše duhovno dobro i za dobro svetih duša u čistilištu? Znamo li da možemo praktički svakog dana zadobiti potpuni oprost? Donosimo sve što jedan katolik treba znati o oprostu.
Kako do potpunog oprosta?
Za dobivanje potpunih oprosta, Crkva je postavila neke uvjete.
• Tri su glavna odnosno redovita uvjeta koje uvijek treba ispuniti: sakramentalna ispovijed, sveta pričest i molitva na nakanu Svetog Oca (Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu).
• Uz to treba izvršiti propisano djelo, uz koje je vezan potpuni oprost (djelo pobožnosti, djelo milosrđa ili djelo pokore; posjet crkvi)
• Također je potrebno da nismo neuredno navezani na nijedan, pa ni laki grijeh. (To znači da ne ustrajemo svjesno i namjerno ni u lakom grijehom.)
Ako nisu ostvareni svi uvjeti umjesto potpunog oprosta može se steći djelomičan. Vremenite kazne za grijehe ne otpuštaju se u potpunosti nego samo djelomično.
Potpuni oprost može se primiti samo jedanput na dan i možemo ga namijeniti na sebe ili za pokojne – ne za drugu živu osobu.
Od 1. do 8. studenoga moguće je izmoliti potpuni oprost za pokojne.
Ako u te dane pobožno pohodimo groblje (uz redovite uvjete) te, barem u srcu, molimo za pokojne, možemo svaki dan dobiti potpuni oprost koji se može namijeniti samo za duše u čistilištu.
Tko može dobiti potpuni oprost?
Vlč. Jurković je objasnio kako je oprost otpuštenje kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana u sakramentalnoj ispovijedi.
Ne radi se o ‘oproštenju grijeha’, već o otpuštenju grijehom zaslužene kazne. Na temelju čovjekova intenziteta sudjelovanja, razlikujemo djelomični ili potpuni oprost, već prema tome da li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno (usp. KKC 1471).
Osoba koja je sposobna za dobivanje oprosta mora biti krštena, neizopćena, te u stanju milosti, barem do isteka propisanog djela. Potpuni oprost može se izmoliti za sebe ili za pokojne, jednom na dan.
Zašto trebamo oproste ako postoji ispovijed?
U valjanoj ispovijedi Gospodin Bog oprašta svaki, pa i najveći grijeh.
Isto tako oprašta on grijehe i po savršenom pokajanju, ali pod uvjetom da teške grijehe ispovjedimo na prvoj slijedećoj Ispovijedi.
No, svaki grijeh uzrokuje – osim uvrjede Bogu nanesene, koja se uvijek i posve oprašta u sakramentu ispovijedi, ali samo u segmentu krivnje i vječne kazne – još i vremenitu kaznu, koju Gospodin ne otpušta uvijek, ili je otpušta samo djelomično.
Ostvareno pomirenje s Bogom ne isključuje trajnost posljedica kazni, od kojih je potrebno osloboditi se molitvom i pokorom, vršenjem dobrih djela već na ovome svijetu, a na drugom u čistilištu.
Crkva vjeruje da čovjeku, koji umre prije nego što se sasvim oslobodio tih posljedica grijeha, preostaje i poslije smrti mogućnost čišćenja u stanju koje prethodi ulasku u vječno blaženstvo, a koje se zove čistilište.
Tako oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu, i koji su posve očišćeni, žive zauvijek s Kristom.
Oni, pak, koji nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost.
Što znači potpuni oprost?
Tko – prikladno raspoložen, i uz neke propisane uvjete – dobije potpuni oprost, Crkva mu je iz svoje duhovne riznice, na temelju vjerske istine o zajedništvu svetih, namijenila toliko duhovnih zasluga i zadovoljštine, koliko je potrebno da se Božjoj pravdi zadovolji potpuno za sve ono što smo mi bili dužni do sada zadovoljiti za svoje grijehe bilo ovdje bilo u čistilištu.
Crkva mu, svojom vlašću, kao poslužiteljica otkupljenja, time posreduje maksimum dara milosrđa Božjeg.
Ne radi se tu uopće o nikakvoj ‘trgovini’ ili ‘kupovini oprosta’, kako neki prigovaraju.
Kraljevstvo se Božje ne može ‘kupiti’ i nije na kupovinu ili prodaju.
Crkva nam to preobilno izvan-sakramentalno duhovno blago (uz pretpostavku da su grijesi sakramentalno već oprošteni) nudi za naše duhovno dobro i za dobro svetih duša u čistilištu, uz uvjet osobnog obraćenja, ističe i dodaje kako oprosti snažno potiču vjernike na kršćanski život i duh ljubavi, da stalno žive u milosti Božjoj, izbjegavaju svaki grijeh i bližu ili daljnju grješnu prigodu, te sve više napreduju u djelotvornoj službi braći i kršćanskoj savršenosti te se vježbaju u svim krjepostima.
Molitve i pobožna djela obdarena potpunim oprostom
1. Svakodnevni potpuni oprost, tj. onaj koji možemo postići jedanput svaki dan svodi se na četiri prakse:a) Klanjanje Presvetome barem pola sata (izloženim ili u tabernakulu).
b) Pobožno čitanje Svetoga pisma, koje je odobreno od službenog autoriteta, s dužnim poštovanjem prema Božjoj Riječi, barem pola sata (za one koji iz opravdanog razloga ne mogu čitati, vrijedi službeni tekst i preko audio- ili video- materijala).
c) Gospina krunica u crkvi ili oratoriju, ili u obitelji, u redovničkoj zajednici, u pobožnoj udruzi. Dovoljno je da se izmoli pet desetki bez prekida i da se u tome provodi pobožna meditacija otajstava.
d) Križni put, ispred 14 zakonito podignutih postaja pri čemu je važno da se pobožno ide od jedne postaje do druge i da se meditira Kristova muka.
2. Potpuni oprost u nekim liturgijskim danima:- 1. siječnja: ako pobožno izmolimo javno u crkvi O dođi, Stvorče Duše Svet; svakog petka u korizmi: ako nakon pričesti pobožno izmolimo pred raspelom molitvu Evo, moj dobri i preslatki Isuse;
- na Veliki četvrtak: ako pobožno izmolimo ili pjevamo javno u crkvi Divnoj dakle, pred svečano izloženim Presvetim nakon mise Večere Gospodnje;
- na Veliki petak: ako pobožno prisustvujemo kod bogoslužja čašćenja križa i križ poljubimo;
- na bdijenju Velike Subote: tko kod svetih obreda svečano s drugim vjernicima, obnovi krsni savez
- u nedjelju Božanskog milosrđa (2. Vazmena nedjelja): uz prethodnu sakramentalnu ispovijed, svetu pričest te molitvu na nakanu Svetog Oca; potrebno je: u bilo kojoj crkvi ili oratoriju sudjelovati u pobožnosti u čast Božjeg milosrđa pred Presvetim (izloženim ili u tabernakulu), kajući se iskreno za svoje grijehe, ili barem pred Presvetim izmoliti Vjerovanje i Očenaš, dodajući zaziv: “Isuse milosrdni, uzdam se u Te!”;
- na Duhove: ako pobožno izmolimo javno u crkvi O dođi, Stvorče Duše Svet;
- na Tijelovo: izmoljen ili pjevan Divnoj dakle javno za vrijeme liturgijskog čina;
- na blagdan Srca Isusova: pomirna molitva na čast Presvetog Srca Isusova (Premili Isuse), izmoljena javno u crkvi;
- 29. lipnja, blagdan sv. Petra i Pavla: ako je neki nabožni predmet (krunica, medaljica, križić, škapular…) blagoslovio Papa, vjernik može primiti potpuni oprost (ako ga pobožno nosi) na ovaj blagdan i na taj dan izmoli Vjerovanje;
- 2. kolovoza (Porcijunkula): pobožan pohod nekoj franjevačkoj ili župnoj crkvi, katedrali ili konkatedrali, s molitvom Očenaša i Vjerovanja (pohod crkvi može se obaviti od podneva uoči određenog dana pa sve do ponoći dotičnoga);
- od 1. do 8. studenoga: ako u te dane pobožno pohodimo groblje te, barem u srcu, molimo za pokojne, možemo svaki dan dobiti potpuni oprost, koji se može namijeniti samo za duše u čistilištu;
- 2. studenoga, Dušni dan: pobožni pohod crkvi ili oratoriju, u kojoj treba izmoliti Očenaš i Vjerovanje; potpuni oprost može se namijeniti samo za pokojne;
- na blagdan Krista Kralja: čin posvete ljudskoga roda (Posvetna molitva Presvetom Srcu Isusovu)
- 31. prosinca: tko javno u crkvi izmoli ili pjeva himan Tebe Boga hvalimo; mora biti službeni himan, a ne pučka pjesma.
- Jednom mjesečno: za slijedeće pobožne zazive (strjelovite molitve):
Bože moj, smiluj mi se!; Isuse, Tebi živim, Isuse, Tebi umirem; Isuse, Tvoj sam živ i mrtav. Amen.; Preslatki Isuse, ne budi mi sudac, nego Spasitelj!; Hvaljen Isus! Navijeke! (Amen).; Zdravo, Križu, jedina nado!; Slatko Srce mog Isusa, daj da Te ljubim sve to više!; Isuse, Marijo, Josipe!
3. U Općoj crkvi i u Rimu:a) Pobožan pohod jednoj o četiri patrijarhalne bazilike (Sv. Petra, Sv. Pavla, Sv. Marije Velike, Sv. Ivana Lateranskog): uz molitvu Očenaša i Vjerovanja; potpuni oprost može se u tim bazilikama primiti jednom na godinu (bilo koje nedjelje ili zapovijedanog blagdana ili na blagdan nebeskog zaštitnika).
b) Sudjelovanje u svetim obredima koji se provode u mjesnoj crkvi.
c) Pobožan pohod župnoj crkvi, katedrali ili konkatedrali na blagdan glavnog proštenja (titulara, zaštitnika), uz molitvu Očenaša i Vjerovanja.
d) Pobožan pohod crkvi ili oltaru na dan posvete crkve ili oltara, uz molitvu Očenaš i Vjerovanje.
e) Dan posvećen utemeljitelju nekog reda: pohod njihovoj crkvi ili oratoriju, uz molitvu barem Očenaša i Vjerovanja.
4. U nekim posebnim zgodama:- na obljetnicu vlastitog krštenja, uz obnovu krsnog zavjeta;
- primivši papin blagoslov urbi et orbi uživo ili preko TV ili radija;
- u euharistijskom kongresu, ukoliko se sudjeluje na završnom svečanom obredu;
- u duhovnim vježbama, ukoliko se sudjelovalo barem tri cijela dana;
- u trenutku smrti: primivši Apostolski blagoslov ili, ako je moguće, moleći molitvu koju je umirući u životu redovito molio;
- na dan prve pričesti: prvopričesnici i oni koji pobožno sudjeluju u obredu;
- na dan svečane mlade mise: mladomisnik i svi nazočni koji pobožno sudjeluju;
- svećenički jubilej (25., 50., 60. i 70.) ili biskupski jubilej (25., 40. i 50.): svećenik ili biskup jubilarac ako obnovi odluku da će vjerno i savjesno izvršavati dužnosti svoga zvanja, kao i svi vjernici koji prisustvuju jubilarnoj misi;
- na koncu svetih misija: ako smo pobožno slušali nekoliko propovijedi i sudjelovali u završnoj svečanosti;
- za vrijeme dijecezanske Sinode: svi koji pobožno posjete crkvu u kojoj se održava Sinoda, uz molitvu Očenaša i Vjerovanja;
- pastoralna vizitacija: svima koji sudjeluju jednoj službi kojoj predsjeda vizitator.
- Za dobivanje svih potpunih oprosta moramo ispuniti tzv. obične ili uobičajene uvjete (sakramentalna ispovijed, sveta pričest i molitva na nakane Svetog Oca), izvršiti propisano djelo uz koje je vezan potpuni oprost te ne biti neuredno navezani na nijedan, pa ni laki grijeh.
Izvor: HKM